Pedagogija zajedništva i Agazzi metoda – Pedagogy of Communion and the Agazzi Method – Pedagogia di comunione e Metodo Agazzi

Počašćen sam što sam u prigodi predstaviti pedagoškoj, odgojno – obrazovnoj i široj stručnoj javnosti ovaj važan istraživački rad. On se odnosi na značajna razmišljanja u području pedagogije, antropologije i metodike, između mnogih drugih teorijski – primjenjivih prijedloga koji su bili predmetom stručnog usavršavanja u »Pedagogiji zajedništva i Agazzi metodi«, u razdoblju od 2007. do 2008. na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U procesu stručnog usavršavanja je sudjelovalo 39 studenata, odgajatelja i nastavnika iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Srbije, praćenih kompetentnim stručnjacima s području odgojnih znanosti i Agazzi metode iz različitih europskih zemalja.
Pedagogija zajedništva temelji svoju filozofiju na uzajamnosti u odnosima odgajatelj – obrazovanje, između odgajatelja, odgojnih skupinama i institucijama. U tom pogledu ključna je međuovisnost misli i djelovanja a u svakodnevnoj praksi jedinstvo između riječi i života. Svakako se radi o pedagoškom pristupu, danas više nego ikad neophodnom za samu vjerodostojnost odgojnoga djelovanja u očima mladih generacija. One su doista blago ljudskog društva; garancije budućnosti, civilizacije i napretka. Na svoj su način tvorci nove humanosti, sposobne ispraviti pogreške,ali i vrednovati napore postignutih promjena.

Browse Wishlist
Compare

Opis

Počašćen sam što sam u prigodi predstaviti pedagoškoj, odgojno – obrazovnoj i široj stručnoj javnosti ovaj važan istraživački rad. On se odnosi na značajna razmišljanja u području pedagogije, antropologije i metodike, između mnogih drugih teorijski – primjenjivih prijedloga koji su bili predmetom stručnog usavršavanja u »Pedagogiji zajedništva i Agazzi metodi«, u razdoblju od 2007. do 2008. na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U procesu stručnog usavršavanja je sudjelovalo 39 studenata, odgajatelja i nastavnika iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Srbije, praćenih kompetentnim stručnjacima s području odgojnih znanosti i Agazzi metode iz različitih europskih zemalja.
Pedagogija zajedništva temelji svoju filozofiju na uzajamnosti u odnosima odgajatelj – obrazovanje, između odgajatelja, odgojnih skupinama i institucijama. U tom pogledu ključna je međuovisnost misli i djelovanja a u svakodnevnoj praksi jedinstvo između riječi i života. Svakako se radi o pedagoškom pristupu, danas više nego ikad neophodnom za samu vjerodostojnost odgojnoga djelovanja u očima mladih generacija. One su doista blago ljudskog društva; garancije budućnosti, civilizacije i napretka. Na svoj su način tvorci nove humanosti, sposobne ispraviti pogreške,ali i vrednovati napore postignutih promjena.
Agazzi metoda upravo nastoji ostvariti tu stalnu interakciju između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, stavljajući u središte odgojnoga djelovanja zajedništvo između odgajatelja i odgoja; odgajatelja, institucija i odgojno-obrazovnih agencija zajednice koja nije zatvorena u sebe, nego je otvorena prema svijetu. Davanje i primanje nisu tek puke dimenzije razmjene, nego i uzajamnosti i odgovorne brige za drugoga. To je „odgojna igra“ koja vodi prema zajedništvu i uzvišenom umijeću ljubavi.
Ne radi se samo o teorijskom modelu već o teorijsko – praktičnom, jer onaj tko radi po Agazzi metodi, nije ju samo proučavao i primjenjivao, već i provjerio sudjelujući u stvaranju značajne paradigme na području odgoja i obrazovanja. Radi se o pristupu koji ovdje predstavljamo u nadi da će nas potaknuti na razmišljanje o daljnjim mogućnostima istraživanja. Oni koji žele bolje upoznati ovaj pristup,moći će ga unapređivati svojim zapažanjima o postignutom na dobrobit mlađih generacija.
Zahvaljujem raznim stručnjacima i praktičarima koji su doprinijeli ovom stručnom usavršavanju i bili primjer izvanredan međusobne suradnje, suradnje s učenicima, akademskim vlastima te različitim institucijama koje su se postepeno zanimale za ovaj obrazovni pristup.
Sadržaj našeg zajedničkog rada na ovoj knjizi počinje razmišljanjem: kako vratiti čovjeka njegovoj biti i nameće izazov koji nije samo teorijsko, već metodičko i praktično istraživanje. To je izazov „pedagogije jedinstva“ koja, u vremenu globalizacije, individualnih pritisaka i fragmentacije znanja, traži u zajedništva .puni smisao odgoja
Iz ovoga se jasno vidi važnost interkulturalnog pristupa u obrazovanju koji se u ovom kontekstu obogaćuje stalnim dijalogom između nastavnika i učenika, na tragu psihologije pozitivnoga, koji je temelj za rješavanje konflikata.
Može se zaključiti da je izvorno značenje odgojno-obrazovnog modela služenje osobi i oblikovanju suvremenije i humanije zajednice, spremne preuzeti odgovornost za moralniji i odgovorniji društveni odgoj. Zato, uvodeći u pedagoško područje interdisciplinarni pristup pozajmljen iz pa Pedagogija zajedništva i Agazzi metoda radigme “ekonomije zajedništva”, smatramo da je uzajamnost temeljni uvjet za nov preporod osobe i zajednice.
Slažem se s temeljnim načelima Agazzi metode da bi cjeloviti odgoj i obrazovanje u ustanovama trebalo urediti po uzoru na zdravu obitelj, koja bezuvjetno voli, odgaja i obrazuje mladu osobnost da bi je ponovo dala društvu.
Nastavimo zajedno prema tome cilju!
Dekan Učiteljskog fakulteta
Prof. dr. sc. Vladimir Šimović

I am honored that I am in a position to present this important research to the pedagogy, educational and the wider expert audience. It is concerned with important ideas from the pedagogy, an thropology and methodology fields, among many other theoretical – applicable theses, which were the subject of a professional development course called: “Pedagogy of communion and the Agazzi method”, in the period from 2007 to 2008, at the Faculty of Teacher Education, at the University of Zagreb. The course was attended by thirty-nine students, educators and teachers from Croatia, Slovenia, Macedonia and Serbia, led by enthusiastic and competent professors – experts in the field of education and the Agazzi method, from various European countries.
Pedagogy of communion bases its philosophy on research through the theoretical and practical approach, research which constantly calls on the interdependence of “thought-and-action”, and in everyday practice “word-life”. Certainly it is a pedagogical approach that, today more than ever, is necessary for the very credibility of the educational process in the eyes of the young generations.
The youth are the fortune of human society, they are the guarantee for the future of civilization and progress, they are in their own way creators of a new humanity, able to amend, but also to evaluate the efforts and achievements of changes in the past.
The Agazzi method seeks to achieve precisely this constant interaction between the past, the present and the future, putting at the center of educational activity the partnership between educators, education, and educational institutions and agencies, as part of the same community that is open to the world. Giving and receiving are not just mere aspects of exchange, but they entail mutuality and responsibility of caring for others: the educational “game” which leads toward unity – a key which opens the magical chest of pedagogy “magic”, known as the art of love.
It is not just a theoretical model for the theoretical – practical, because one, who works according to the Agazzi method, did not only study and apply it, but s/he also checked it by participating in the creation of a significant paradigm in the field of education. This is the approach that we present here in the hope that it will encourage us to reflect on the possibilities of further research. Experts and those who want to get to know this approach will have the opportunity for fuller consideration, because the world of education can continue to improve and promote true culture to the benefit of the younger generations.
I thank the pedagogy team, the various experts from the education field and the practitioners who participated in this project, which offered an outstanding example of cooperation, collaboration with students, academic dignitaries and various related institutions.
The content of our joint effort on this book begins with the thought: how to restore man to his essence, and it imposes a challenge that is not only theoretical, but also practical and methodical research. It is the challenge of “pedagogy of communion” which in a time of globalization and individualistic incentives and fragmentation of knowledge, seeks for the full meaning of education in a life of unity.
From this it is clear the importance of the intercultural approach in education, which is in this context enriched by the ongoing dialogue between teachers and students, pursuant to positive psychology, which is the basis for conflict management.
It can be concluded that the original meaning of the educational model is serving the person and shaping a modern and humane community, willing to take responsibility for responsible, moral and social education. Therefore, introducing in the pedagogy field the interdisciplinary approach Pedagogy of Communion and the Agazzi Method
borrowed from the paradigm of “economic unity”, we believe to be the reciprocity that is the fundamental requirement for a new renaissance for the person and the community.
I agree with the fundamental principles of the Agazzi method – that the entire education model in institutions should be regulated on the basis of a healthy family, which unconditionally loves, nurtures and educates young personality, in order to later on secure its place in society. Let us together proceed toward this goal!
Dean of the Faculty of Teacher Education, University of Zagreb

Sono onorato della possibilità di presentare a quanti si occupano di scienze dell’Educazione e della Formazione, e al più vasto pubblico di educatori, questo importante contributo di ricerca. Si tratta di significative riflessioni nel campo pedagogico, antropologico e metodologico, scelte tra molti altri contributi teorico-applicativi che sono stati oggetto del Corso di perfezionamento universitario in «Pedagogia di comunione e Metodo Agazzi» nel biennio 2007-2008 presso la Facoltà di Pedagogia dell’Universita’ di Zagabria. Al Corso hanno partecipato 39 studenti, educatori e docenti
della Croazia, Slovenia, Macedonia e Serbia, che sono stati accompagnati nel loro iter formativo da competenti Esperti di scienze educative e del Metodo Agazzi, provenienti da vari Paesi europei. Si è trattato di un ampio percorso che ha cercato di coniugare la pluralità dei diversi interventi entro l’ottica di «pedagogia di comunione».
Pedagogia di comunione basa la sua filosofia prioritariamente sulla reciprocità cercata e vissuta nei rapporti tra educatore-educando, tra educatori, tra gruppi e istituzioni educative. In quest’ottica fondamentale è l’interdipendenza pensiero-azione, nella quotidiana tensione all’unità tra parola e vita. Si tratta certamente di un approccio pedagogico, oggi più che mai vitale e necessario, per la credibilità stessa della proposta educativa. Ne va del futuro delle giovani generazioni. Sono esse, infatti, il tesoro dell’umanità che garantirà civiltà e progresso, esse stesse a loro volta costruttrici di nuova umanità, capaci di correggere gli errori, di valorizzare tutte le conquiste e tutti gli sforzi di cambiamento.
Il Metodo Agazzi punta proprio a creare questa continua interazione tra passato, presente e futuro, mettendo al centro dell’azione educativa la relazione tra educatore ed educando, tra educatori, tra istituzioni e agenzie educative della comunità, non chiusa in sè, ma aperta al mondo. Dare e ricevere, quindi, non sono dimensioni di mero scambio ma intreccio di reciprocità, di responsabile cura di uno verso l’altro: un «gioco educativo» che apre alla comunione, sublime arte dell’amare.
Non si tratta di un modello teorico, ma teorico-pratico, in quanto chi pratica il metodo Agazzi non solo lo ha studiato e applicato, ma verificato, contribuendo alla costituzione di un significativo paradigma di riferimento in campo educativo. Si tatta di un approccio che qui presentiamo nella speranza che esso stimoli la riflessione e un’ulteriore possibilità di ricerca. Quanti vogliono conoscere più a fondo questa proposta avranno così la possibilità di avanzare osservazioni e integrazioni su quanto fin qui conseguito, perchè il mondo dell’educazione possa ulteriormente avvantaggiarsi.
Ringrazio i vari Esperti e gli Esercitatori che hanno contribuito a questo Corso, offrendo un esemplare modello in azione di collaborazione tra loro e con gli Allievi, con le Autorità accademiche e con le diverse Istituzioni che si sono via via interessate a questa proposta formativa.
Il contributo di questo lavoro si basa su una continua riflessione collegiale riferita ad un fondamentale interrogativo: come far tornare l’uomo al suo vero essere? Ciò impone di accogliere una sfida di senso, che non è solo ricerca teorica ma anche metodologica e didattica. Ne scaturisce la proposta di una «pedagogia dell’unità», che in epoca di globalizzazione, di spinte individualistiche e di frammentazione dei saperi, cerca nella vita di comunione il senso pieno dell’educazione.
Da qui ben si comprende l’importanza dell’approccio interculturale alla formazione, che in questo contesto viene arricchito dal continuo dialogo tra docenti e allievi, sulla scia di una psicologia del positivo, modello di sviluppo dei giovani, base di riferimento anche per la soluzione di conflitti.
15Pedagogy of Communion and the Agazzi Method Ecco, quindi, il significato originale di un modello educativo-formativo come servizio alla persona e alla vita di una più moderna e più umana comunità, pronta ad assumersi la responsabilità di un’educazione più responsabile, più competente non solo dal punto di vista del sapere e del saper
fare ma anche del «saper essere». Per questo, assumendo in campo pedagogico la prospettiva intredisciplinare mutuata dal paradigma della comunione, riteniamo che la «reciprocità» sia la condizione-base per un nuovo Rinascimento della persona e della comunità.
Sono d’accordo con i principi fondamentali che ispirano il metodo Agazzi, secondo cui l’educazione e la formazione integrale dovrebbero essere principi ispiratori di un’educazione popolare, per tutti, secondo il modello di comunità come sana famiglia che incondizionatamente ama, educa e forma i propri giovani per ri-donarli al mondo.
Continuiamo insieme verso questa meta!
Decano della Facoltà Pedagogica
Prof. dr. sc. Vladimir Šimović

O autoru: Michele De Beni

O autoru: Vladimir Šimović

O autoru: AnnaLisa Gasparini

Publikaciju možete preuzeti ovdje.

Recenzije

Još nema recenzija.

Budite prvi koji će recenzirati “Pedagogija zajedništva i Agazzi metoda – Pedagogy of Communion and the Agazzi Method – Pedagogia di comunione e Metodo Agazzi”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *