Opis

Postavlja se temeljno pitanje: zašto ovi tekstovi u rukama studenata/ica? I drugo, ovome bratsko, zašto su baš ovi tekstovi, a ne neki drugi, okupljeni pod naslovom Vrč i šalica. Filozofijska vivisekcija problemâ odgoja i obrazovanja? Da bismo pošli tragom odgovora na ova pitanja moramo rasvijetliti kontekst njihova nastanka. To možemo učiniti dvojako.
Prvo trebamo razvidjeti odakle filozofija, konkretno filozofija odgoja, u nastavnim programima učiteljskih i odgojiteljskih studija. U nastojanju da se buduće učitelje/ice i odgojitelje/ice učini pripremljenijima za profesionalni život, a ujedno i cjelovito
ljudsko bivanje, u programe spomenutih studija uneseni su i sadržaji s područja filozofije, navlastito filozofije odgoja. Filozofi su za fenomen odgoja pokazivali interes od samih početaka misaonih nastojanja koji su oblikovali filozofiju kako je mi danas vidimo na zapadu. Ujedno, mnogi akteri u društvu nastojali su iskoristiti odgoj i od njega učiniti alat za oblikovanje društva sukladno vlastitim shvaćanjima i potrebama. Gdje je granica između ovih nastojanja, kada sigurno možemo reći da su neki uvidi o odgoju slobodonosno nastojanje, a kada su manipulacija? U ovoj točki leži možda i najveća zadaća nastave filozofije u programima obrazovanja budućih učitelja/ica i odgojitelja/ica, i još i više, u nastojanjima koja su proizvela i ovo štivo. Ukratko, rečeno bismo mogli oblikovati ovako: odgoj je drugo ime za slobodu. No, ukoliko ovo prihvatimo, nalazimo se pred velikom zadaćom: kako oživjeti ovaj uvid? Odgovor na ovo pitanje ujedno je i odgovor na pitanje o nastanku ovog nastavnog materijala.
Za početak treba učiniti bliskima osnovne pojmove vezane uz povijest filozofije, ocrtati mogući uvod u filozofiranje, u filozofijskom kontekstu prikazati važne sociokulturne sklopove kao što su kultura, politika, obrazovanje, znanje i odgoj. Uzevši ovo u obzir možemo reći da je svrha ovog materijala, pa tako i kolegija iz kojega je materijal izrastao, razvijati intelektualne i emotivne sposobnosti u studenata/ica, te ih potaknuti na kreativno i kritičko promišljanje mjesta čovjeka u svijetu, uloge odgoja u ljudskom životu i stvaranja horizonta za njegovanje pluralizma u mišljenju. Nadalje, svrha materijala je potaknuti studente/ice na refleksivni pogled na vlastitu profesiju i njenu ulogu u društvu, te kroz to izgraditi horizont građanske i profesionalne odgovornosti. U tom pogledu koncentrirali smo se na nekoliko, po našem sudu, najznačajnijih pojmova koji čine sljedeći sklop: misao – dijalog – djelovanje – pluralizam – odgovornost – demokracija. Čini nam se da je upravo rečeni sklop problema platforma na kojoj se mogu razaznati mnogi uvidi čije je osvjetljavanje potrebno za kvalitetno obrazovanje učitelja/ica i odgojitelja/ica, tim više što taj sklop ne čini samo okosnicu profesionalnog djelovanja, nego na poseban način gradi i građansku strukturu odnosa u društvu, a uvjereni smo, i omogućuje rast ljudskog bića u cjelini, dakle onog oblika postojanja koje u svojim naporima tvorenja sebe sama, sebi daje ime čovjek, neprestano se pri tome boreći da upravo to ostane.
Temeljem svega rečenog ocrtajmo odgovor na ranije postavljeno pitanje: zašto baš ovi tekstovi? U prvom poglavlju, naslovljenom Perspektive filozofije odgoja, nastojali smo donijeti pregled područja filozofije odgoja i neke od najvažnijih pojmova vezanih uz problematiku učenja i obrazovanja kako tu djelatnost vide oni koji se bave filozofijom. Osim razlaganja temeljnih problema filozofije odgoja, ukazivanja na osobe koje su se njome bavile, ukazivanja na pojedine probleme i nedoumice, nastojali smo odabranim tekstovima ukazati na značaj i posebnost filozofijske rasprave o problemima odgoja i obrazovanja te ujedno ukazati na problematičnost svakog misaonog nastojanja i ranjivost fenomena znanja koji nastaje kao rezultat misaonog nastojanja. Tekstovi koje smo izabrali imaju zadaću, osim informativnih dimenzija, ukazati i na problematičnost misaonog djelovanja i proturječja koja se rađaju kad se bavimo bilo kojim područjem, a navlastito odgojem. U drugom poglavlju, nazvanom Temeljni pojmovi filozofije, nastojali smo prikupiti tekstove koji kazuju nešto o karakteru filozofijskog mišljenja; time smo, mislimo, učinili korak naprijed u odnosu na pozicije ocrtane u prethodnom poglavlju. Htjeli smo odabranim tekstom uputiti na problem mišljenja, kako ga vidi filozofija, te pokazati temeljne pojmove i pravce filozofije. Ovim potonjim htjeli smo osigurati pojmovni i vremenski okvir za daljnju raspravu o filozofiji i odgoju. Uvide ocrtane ovim nastojanjima pokušali smo oprimjeriti kroz misao dvaju, možda i najvećih umova čovječanstva; Sokrata i Platona. Razlozi tome su mnogovrsni no spomenimo samo dva. Prvi je vezan uz sokratovsko razumijevanje dijaloga kao temeljnog modela komunikacije među ljudima, dakako one komunikacije koja nije samo usmjerena na prenošenje informacija nego prije na rast i primjereno oblikovanje i samooblikovanje ljudskog bića. Drugi razlog, onaj koji se tiče Platonova mišljenja, vezan je uz značaj Platonova mišljenja za razvoj cjelokupne filozofije kao i za Platonove uvide vezane uz problem ideja, duše, te odnosa pojedinca i zajednice. Čini nam se značajnim ovo istaknuti budući da je upravo to najbolja platforma za proučavanje fenomena društvenosti čovjeka i oblikovanje građanskih modela zajedničkog života ljudi. Treće poglavlje, naslovljeno Filozofija u društvenom okružju, sadrži tekstove kojima smo htjeli temeljne informacije o problemima političkoga, dakle onim problemima koji se javljaju kada nastojimo objasniti fenomene zajedničkog života ljudi, problemima koji nastaju u oblikovanju konkretnih institucija društva, nastanku fenomena ljudskih prava, njegova društvenog razastiranja i obveze uočavanja odnosa problematike prava i odgoja, barem u kontekstu našeg razumijevanja filozofijskih nastojanja. Ovdje su prisutna još dva problema, problem odgovornosti i problem tolerancije. Oba su konstitutivno značajna za stvaranje kvalitetnih uvida u ulogu odgoja u životu čovjeka. Sljedeće poglavlje, naslovljeno Odgoj kao tema filozofije, donosi konkretne uvide u problematičnost razumijevanja fenomena odgoja u filozofijskom mišljenju. Ovdje se kroz odabrane tekstove želimo približiti razumijevanju problema vrijednosti posebno uzevši u obzir odnos prema stvaralaštvu, otuđenju, manipulaciji i izgradnji osobnosti. Ovo nas dovodi u predvorje značajne teme, problema autoriteta, koju kroz odabrani prilog nastojimo promisliti u kontekstu čovjekove društvenosti i imperativa očuvanja individualnosti. Čini se primjerenim zaključiti da su oba pola konstitutivno važna za osmišljeno djelovanje na planu odgoja. U sljedećim prilozima htjeli smo dotaći probleme dijaloga, posebno razumijevanje fenomena dijaloga iz kršćanske perspektive. Također, važan problem ovog sklopa je problem uloge žene u odgoju i učiteljskoj i odgojiteljskoj djelatnosti. Nadalje, ovdje nastojimo osvijetlili problematiku odgoja iz umjetničke perspektive te prikazati fenomen igre i njegovu ulogu u događanjima odgoja. U ovom kontekstu nastojimo prikazati i problematiku filozofije za djecu posebno u odnosu na vrlo značajno područje integrativne bioetike. Smatramo da smo ovim tekstovima u dovoljnoj mjeri ocrtali područja rasprave o odgoju posebice vodeći računa o filozofijskoj dimenziji rasprave. U posljednjem poglavlju, naslovljenom Kritika sustava obrazovanja, pokušali smo dati neke temeljne uvide vezane uz probleme suvremenog akademskog obrazovanja. U ovoj uvodnoj riječi do sada smo pod terminom odgoj razumijevali i djelatnost odgoja/odgajanja i fenomene obrazovanja, pa čak i sustave obrazovanja. Treba konstatirati da u odgojnim raspravama sintagma »odgojno-obrazovno« često puta ostaje nedovoljno rasvijetljena i nije moguće, posebice to nije zadatak ovih stranica, sasvim rasvijetliti slojeve i proturječja, ili pak esencijalnu, upravo nužnu, sklopovitost sadržaja te sintagme. Naša nastojanja oko filozofijskog promišljanja o ovim temama moraju uzeti u obzir i činjenicu da se ove rasprave o odgoju odvijaju unutar akademskog procesa obrazovanja, pa tako moraju reflektirati i o problemu sustava i sustavnosti obrazovanja. U tom pogledu u posljednjem poglavlju nastojimo istaknuti neka proturječja obrazovnog sustava, kako na društvenoj i ekonomskoj razini, tako i na etičkoj razini. U konačnici nastojimo ukazati na problem odnosa pojedinca i sustava u kontekstu rasprave o obrazovanju, te problematici uloge filozofije u događanjima obrazovanja.
Do sada smo nastojali prikazati naše razumijevanje problema obrazovanja učitelja/ica i odgojitelja/ica razlažući razloge odabira pojedinih tekstova te ukazujući na probleme koje ti tekstovi tematiziraju; sada nam je dati odgovor na još značajnije pitanje, zašto su tekstovi okupljeni upravo pod naslovom Vrč i šalica. Filozofijska vivisekcija problemâ odgoja i obrazovanja? Pokušajmo razloge rasvijetliti ovako. Za naslov ove publikacije, kao uostalom i motto, preuzeli smo misao Paola Freirea, brazilskog pedagoga i društvenog aktiviste, koji, dajući žestoku kritiku sustava odgoja i obrazovanja, kazuje da naš sustav, pod ovime naš razumijeva suvremene zapadnjačke odgojno-obrazovne sustave, stvara poslušnike i nekritičke individue a to čini prenošenjem gotovih »znanja« i »primjerenih« društvenih obrazaca ne mareći pri tom za osobnosti onih koji se poučavaju, niti za njihova razumijevanja vlastitih života. U tom pogledu oni koje se podučava samo su »šalice« u koje se ulijeva potrebno znanje, a oni koji poučavaju su »vrčevi« prepuni svega potrebnog za život. Temeljno obilježje ovakvog djelovanja nalazimo u fenomenu pasivnosti koja i jednima i drugima omogućuje da stvore neučinkovitu strukturu odgojno-obrazovnog procesa. Naše višegodišnje nastavne aktivnosti doista potvrđuju ove uvide. Da bi se to promijenilo potrebno je obaviti sekciju sustava, a budući je sustav živ, budući da smo mi, konkretno oni koji podučavaju i oni koji uče, dio tog sustava, ne ostaje nam drugo nego da taj sijek bude vivisekcija – sijek na živo. I to filozofijska vivisekcija, dakle ona djelatnost koja, vodeći se snagom filozofije u živom sustavu odgoja i obrazovanja, želi ukazati na probleme i proturječja te time osigurati kvalitetne uvide u događanja naših života u najosjetljivijem dijelu, onome odgoja i obrazovanja, onome što je jedini put u budućnost. Ovo nas dovodi do najbolnijeg uvida: riječ odgoj, ili bolje egzistentno određenje, je sinonim za riječ sloboda, a niti jedno niti drugo ne postoji bez budućnosti.
Vrijedi ovdje istaknuti još dvije činjenice. Prva činjenica više je obljetničkog karaktera, naime ovaj materijal, učilo, izlazi usporedo s obljetnicom treće godine osnivanja/obnavljanja Katedre za filozofiju i sociologiju na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U napornom poslu obrazovanja studenata/ica u području učiteljske i odgojiteljske profesije, u ranijim fazama razvoja spomenute institucije, sudjelovali su mnogi akademski nastavnici i s područja filozofije, od jednog od najznačajnijih hrvatskih filozofa dvadesetog stoljeća Pavla Vuk-Pavlovića, do značajnih mislilaca i predanih filozofskih pisaca poput Borisa Kalina, Josipa Marinkovića, Milana Polića, Miljenka Brkića i drugih. Ove stranice, kao i nastavni rad koji stoji u pozadini nastanka ovih stranica, u mnogome su inspirirane mišljenjem i živim angažmanom spomenutih nastavnika i žele očuvati snagu poruke njihova rada i nastojanja. Druga činjenica vezana je uz tužan događaj prerane smrti profesora Milana Polića (1946-2015.) jednog od najznačajnijih filozofa koji su se bavili problematikom filozofije odgoja na ovim područjima. Ova tužna vijest zatekla nas je tokom pripreme ovog materijala, a važnost rada profesora Polića, čak i u podsjetniku smrti, daje nam da poželimo da ove stranice budu in memoriam radu značajnog sveučilišnog radnika.
Na kraju nekoliko napomena u obradi i prezentaciji tekstova. U tekstove nismo »zadirali« smisaono niti konceptualno, oni se ovdje pojavljuju identično kao i u prvom objavljivanju. Poduzeli smo poneka ujednačavanja i prilagodbu cjelini izričaja, kao i prilagodbu temeljnoj potrebi, a to je potreba učenja.
Posebno zahvaljujemo djeci iz dječjeg vrtića Trešnjevka što su svojim crtežima obogatila ovu knjigu.
I na samom kraju hvala svima drugima koji su sudjelovali u »proizvodnji« ovog učila, previše ih je da bismo ih nabrajali, no oni će znati. Oni koji nastoje uvijek znaju.

Priređivači

O autoru: Tomislav Krznar

O autoru: Nikolina Iris Filipović

Publikaciju možete preuzeti ovdje