Svakodnevne promjene u društvu odražavaju se i u jeziku, pogotovo u njegovu leksiku. Ni hrvatski jezik nije pošteđen promjena uzrokovanih izvanjezičnim poticajima. Očevidne su mijene u leksiku svih sastavnica hrvatskoga jezika – hrvatskoga standardnog jezika, supstandardnih i organskih idioma.

Rječnik sadrži dragocjene materijale za buduća različita lingvistička istraživanja, kroatistička i slavistička: leksikološka, etimološka, frazeološka, onomastička, međujezičnih i međudijalekatskih kontakata. Obilje građe također omogućuje proučavanje tvorbe svih vrsta riječi u kajkavštini, a brojne rečenične potvrde stvaraju mogućnost izražavanja kajkavske sintakse. I stručnjaci drugih humanističkih znanosti (npr. etnolozi, folkloristi, sociolozi) mogu u rječniku za sebe naći mnogo zanimljivog materijala. Ovakvi rječnici predstavljaju posljednji pokušaj da se ostvari ideja utemeljitelja hrvatske etnografije Antuna Radića da se opiše život hrvatskog seljaštva, otkriju njegovi vrijednosni temelji i upoznaju njegovi običaji.