Opis

Svakodnevne promjene u društvu odražavaju se i u jeziku, pogotovo u njegovu leksiku. Ni hrvatski jezik nije pošteđen promjena uzrokovanih izvanjezičnim poticajima. Očevidne su mijene u leksiku svih sastavnica hrvatskoga jezika – hrvatskoga standardnog jezika, supstandardnih i organskih idioma. Deruralizacijom sela polako se (u)gasi(o) nekadašnji način života,  iz svakodnevne uporabe nestali su brojni predmeti, običaji, dječje igre… Sve se rjeđe čuju mnoge nekadašnjem naraštaju obične, a novim generacijama gotovo nepoznate riječi. Velik utjecaj sredstava javnog priopćavanja s kojima današnji čovjek „komunicira“, a čija se komunikacija odvija na hrvatskome standardnom jeziku također je pridonijela marginaliziranju govora hrvatskoga sela. Kad je o kajkavcima riječ, svakako valja spomenuti i vjekovni osjećaj mnogih da je njihov govor manje lijep od onog „gradskog, gospodskog, štacunskog“. Mnogi su, otišavši iz zavičaja, zaboravili“ zavičajni govor, utopili se u masi govornika hrvatskog jezika koja misli da govori hrvatskim standardnim jezikom, a da pritom nije voljna uložiti trud i naučiti njegove fonološke, morfološke, tvorbene, sintaktičke i leksičke norme. Srećom, nisu svi takvi. Mnogi se ponose svojim podrijetlom i jezikom svojega zavičaja. Ulažu velike napore da ga sačuvaju od posvemašnjega zaborava svjesni činjenice da narod koji izgubi pamćenje (a pamćenje je utkano u riječi i njihova značenja), gubi identitet. Marno bilježe svaku riječ, zapisuju joj značenje, potvrđuju uporabu.

Doc. dr. sc. Đuro Blažeka – dijalektolog koji je iz područja kajkavske dijalektologije dosad objavio dvije knjige (Međimurski dijalekt, Vrela kajkavskih govora) i pedesetak radova manjeg opsega – te Stjepan Belović –umirovljeni nastavnik, autor knjige Zavičajni sentimenti, marljivi skupljač tradicionalne kulturne baštine ludbreške Podravine, među kojom posebno mjesto zauzima prikupljanje rječničkoga blaga – autori su rukopisa Rječnika Svetog Đurđa. (iz recenzije prof. dr. sc. Anđele Frančić)

Stjepan Belović izvorni je govornik mjesnog govora Setog Đurđa u ludbreškoj Podravini, a Đuro Blažeka istaknuti kajkavolog, najbolji poznavatelj međimurskih govora. Sretna je okolnost da su postali suradnicima pa je tako i nastao rječnik što ga ocjenjujem. Sama je Blažekina obradba vrhunska i hrvatskoj dijalektologiji vrlo potrebna, a koncepcija rječnika domišljena, odgovarajuća i pobuđujuća. U Rječnik Svetog Đurđa uložen je velik rad te će ostati trajna vrijednost hrvatske dijalektologije. (iz recenzije prof. dr.sc. Josipa Lisca)

O autoru: Stjepan Belović

O autoru: Đuro Blažeka